pcra-ets-interview14~01 |
Save page Remove page | Previous | 1 of 14 | Next |
|
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large (1000x1000 max)
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
All (PDF)
|
This page
All
|
Loading content ...
19. rujan 1996.
kuća sestre Tereske Dušanek
razgovor o njezinom obraćenju
TIHO: Šesto Tereska, koliko vi sad imate godina?
TERESKA: Sad imam 83.
TIHO: 83.1 recite kad ste se vi obratili, koje godine i ispričajte malo kako je to
bilo.
TERESKA: Hoćeš još moje obraćenje, djevojačko. Nisam bila obraćena kao
djevojka ali čeznula sam za Riječju Božjom. Falilo mi je u životu nešto. Moje su
sestre tri prvo išle u Čepin u zajednicu.
TIHO: Kako se zvala ta zajednica?
TERESKA: E ne znam ja, Duhovna zajednica.
TIHO: Koje je godine to bilo otprilike?
TERESKA: To ja ne mogu kazati. Ja sam tada bila jedno 16 ili 17 godina kad su
moje sestre išle u Čepin, one tri sestre su se obratile a nas je bilo šest sestara. I
tako ovaj kad sam se ja udala onda sam otišla u Osijek.
TIHO: A inače iz kojeg mjesta ste?
TERESKA: Iz Jurjevca. Kad smo došli u Osijek onda smo mi... Koliko je naš sin
tad bio, pa valda 7 godina kad sam ja počela i htjela sam ići u zajednicu a moj
muž mi nije dao. Onda je on jednog jutra našao Sveto Pismo u anfortu i počeo ga
tajno čitat i kako je on to čito, čito ali ja to nisam znala. I Riječ Božja je tako na
njega djelovala na njega da se on obratio i onda je on meni rekao kaže sve je
tako, sve je istina što piše u Bibliji. Onda on meni jednoga dana kaže idi ti kud ti
hoćeš ja ti više neću branit. Ja sam zinila, nisam vjerovala sama sebi da je on
prihvatio tako Riječ Božju.
TIHO: Kad je to oprilike bilo?
TERESKA: Kad je to bilo, to je bilo prije rata još prije ... kak bi ti rekla, valda za
vrijeme NDH još. Onda tako jednoga dana, jednoga jutra nedeljnog dođe brat
Stevo brat Majdiš, moj nećak iz Jurjevca i pozove on njega i kaže hajde Stanko
i ti s nama u zajednicu. To je bilo na Zrin jevcu i on se odazvao. Išao i kad je prvi
put išao u zajednicu na njega je tako Riječ Božja djelovala. On nije više
propustio službu i dalje je išao u zajednicu i to je nama bilo zbilja velika radost. I
onda smo išli na Zrinjevac tamo u zajednicu. TAmo je bio pastor brat Sork, brat
Fan, brat Degen.... to su bili svi braća njemci. Oni su morali za vrijeme rata otići
nazad u Njemačku, mi smo onda ostali. Zatvorili nam zajednicu i onda smo se
mi skupljali ovako, nije nas puno bilo po kućama.
■1
Object Description
Description
| Title (English/roman) | pcra-ets-interview14~01 |
| Format | image/tiff |
| Full text | 19. rujan 1996. kuća sestre Tereske Dušanek razgovor o njezinom obraćenju TIHO: Šesto Tereska, koliko vi sad imate godina? TERESKA: Sad imam 83. TIHO: 83.1 recite kad ste se vi obratili, koje godine i ispričajte malo kako je to bilo. TERESKA: Hoćeš još moje obraćenje, djevojačko. Nisam bila obraćena kao djevojka ali čeznula sam za Riječju Božjom. Falilo mi je u životu nešto. Moje su sestre tri prvo išle u Čepin u zajednicu. TIHO: Kako se zvala ta zajednica? TERESKA: E ne znam ja, Duhovna zajednica. TIHO: Koje je godine to bilo otprilike? TERESKA: To ja ne mogu kazati. Ja sam tada bila jedno 16 ili 17 godina kad su moje sestre išle u Čepin, one tri sestre su se obratile a nas je bilo šest sestara. I tako ovaj kad sam se ja udala onda sam otišla u Osijek. TIHO: A inače iz kojeg mjesta ste? TERESKA: Iz Jurjevca. Kad smo došli u Osijek onda smo mi... Koliko je naš sin tad bio, pa valda 7 godina kad sam ja počela i htjela sam ići u zajednicu a moj muž mi nije dao. Onda je on jednog jutra našao Sveto Pismo u anfortu i počeo ga tajno čitat i kako je on to čito, čito ali ja to nisam znala. I Riječ Božja je tako na njega djelovala na njega da se on obratio i onda je on meni rekao kaže sve je tako, sve je istina što piše u Bibliji. Onda on meni jednoga dana kaže idi ti kud ti hoćeš ja ti više neću branit. Ja sam zinila, nisam vjerovala sama sebi da je on prihvatio tako Riječ Božju. TIHO: Kad je to oprilike bilo? TERESKA: Kad je to bilo, to je bilo prije rata još prije ... kak bi ti rekla, valda za vrijeme NDH još. Onda tako jednoga dana, jednoga jutra nedeljnog dođe brat Stevo brat Majdiš, moj nećak iz Jurjevca i pozove on njega i kaže hajde Stanko i ti s nama u zajednicu. To je bilo na Zrin jevcu i on se odazvao. Išao i kad je prvi put išao u zajednicu na njega je tako Riječ Božja djelovala. On nije više propustio službu i dalje je išao u zajednicu i to je nama bilo zbilja velika radost. I onda smo išli na Zrinjevac tamo u zajednicu. TAmo je bio pastor brat Sork, brat Fan, brat Degen.... to su bili svi braća njemci. Oni su morali za vrijeme rata otići nazad u Njemačku, mi smo onda ostali. Zatvorili nam zajednicu i onda smo se mi skupljali ovako, nije nas puno bilo po kućama. ■1 |
| Filename | pcra-ets-interview14~01.tiff |
| Archival file | Volume384/pcra-ets-interview14~01.tiff |
